
Rečenica koju prosječan roditelj najviše upotrebi u komunikaciji sa svojim dijetetom.
-Aj unesi drva.
-Evo me idem,sad ću.Nemaj frke...
*pet minuta poslije*
-Alo jesi unjeo drva?
-Nisam kevo,evo sad ću samo da završim ovu rundu kantera.
*petnaest minuta poslije*
-Jesi unio drva?
-Nisam evo samo da završim ovu poruku pa idem.
*pola sata poslije*
-Aj bolan idi unesi drva,vatra će se zagasiti.Kako ću onda ručak da skuvam?
-Evo evo idem,samo ovo da pregledam.
*Dva sata poslije*
-Ajde bolan unosi ta drva,jes normalan bre?
-Evo idem idem,sad ću.
*Dva sata i dva minuta poslije*
-E stvarno ne mogu da vjerujem.Jesam ti hiljadu puta rekla da odeš po prokleta drva.
-A više i ta drva,pa rekla si mi samo jednom i odmah se žalih,pih,kme kako si bezeze...
-Ma marš bre u....
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.