
Sarkastican izraz kojim iskazujemo nevericu. Koristi se u dva slucaja:
1) Kada osoba apsolutna ne zna nista o nekom pojmu, a zeli da se napravi pametna, pa svom objasnjenju dodaje izmisljena svojstva i iskustva.
2) Kada zeli da bude miljenik u drustvu, izmisljajuci price kojima ne bi verovalo ni dete.
1)
- Internet...to je nesto pomocu cega mozes da ides na sajtove i...hm...Postoje dve vrste interneta, ja imam onu bolju... Ona losija moze da izadje samo na google i nista ne moze da otvori!
- aha... Hoce to ponekad...
(napusta prosotriju uz zbunjeni osmeh)
2)
- I tako, znas, banuju oni mene sa Krstarice nekih 15 puta... A ja, ne da se vracam, nego ih jos i vredjam. Na kraju mi admin cestita i kaze mi da sam car...
- aha...hoce to ponekad...
(napusta prostoriju, cepajuci se od smeha)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.