
Najčešći odgovor na pitanje "Zar se tako dočekuje... (*ubaci po želji: brat/majka/žena/rođak diplomac/predsednik mesne zajednice*)?"
Tražiš punjač pola dana. Isprevrćeš pregrade sa donjim vešom, ceniš da si ga jednom video obmotanog gaćama, ali nađeš samo pljosku sa klekovačom, iskorišćen kondom i 20 leva sa letovanja u Zlatnim Pjascima od pre pet-šest godina (za koje nisi ni znao da postoje, inače bi još tada i tamo kupio burence "kamenice" ili "šumenskog"). I iskopaš i jedan punjač, zaista, ali je on triput veći od tvog i ima neki trozubac, šta li, mesto iglice, plus na njemu stoji ime firme koja se godinama ne zove tako. Dalje, isprazniš kutiju sa kojekakvim kablovima i diskovima sa drajverima, razočaraš se jer ga ni tamo nema, a onda, u sav taj džumbus, kroz raritetne brojeve "Pan erotike" i "Stripoteke" bez korica, uleti keva, i postavi "ono" pitanje. Zajedljivost odgovora je neizostavna i neizbežna.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.