Prijava
  1.    

    Horovođa

    As. Otac i majka. Bog i batina. Nije bitno da li je u pitanju hor mesne zajednice ili Akademskog kulturno-umetničkog društva, on je taj koji je glavni, uspešan, zaslužan i u svakom pogledu iziskuje da bude u centru pažnje. Njegova ličnost kombinuje sposobnosti fudbalskog menadžera (za organizaciju turneja) i Lučana Pavarotija (ali ne za pevanje, već za izdiranje na članove ansambla).
    I baš svaki horovođa je, po sopstvenim rečima, onaj najnaj, malo kome priznaje da mi je makar i nalik.
    Kad stigne neke godine u kojima se podvlači crta, uglavnom počinje da sere o svojim dostignućima, i tada brblja bez kraja i konca.

    Slava
    HV: ...I sada, bilo je to neke šezdeset sed... Ne, šezdeset i osme godine, tada smo pravili veliku ju-go-slo-ven-sku turneju.
    Žena: Da, da, sećam se...
    HV: Znate šta je to, to nije ovo prkno koje je ostalo od zemlje, da prostite, već od Vardara do Triglava. I ja se sećam, tada mi dogovorili sa mojim poznanikom, dekanom zagrebačke akademije, da pevamo kod njih u sali u subotu, u "Vatroslavu Lisinskom" u nedelju, a onda da produžimo za Ljubljanu.
    Žena: Tako je, da...
    HV: A ovi moji iz hora, jeste da su bili lenčuge, ali ja im lepo svima napišem opravdanja u gimnaziji, pa lepo pravac turneja. Bio je neki maj inače, a oni sve kukaju: "Pa, profesore, pobogu, nama je prijemni za mesec dana!", a ja kažem: "Eee! Pa što do sada niste učili za prijemni, a znate da ste u jednom renomiranom horu!".
    Žena: Mhm...
    HV: I ništa, krenuli mi vozom i stigli u Zagreb. Dobro je prošao koncert, puna sala, ja se okrenem da se poklonim, kad ono vidim u prvom redu neko poznato lice. Ja se malo bolje zagledam, kad ono Herbert fon Karajan, sunce ti žarko, nema poznatijeg dirigenta od njega. Otišli mi posle u predvorje, prilazi meni Fon Karajan da mi čestita. Aaaali, ne prodajem se ja za kompliment: kažem ja njemu na nemačkom, znaš da govorim engleski, nemački, francuski, italijanski, ruski, češki, mađarski i grčki tečno, a služim se arapskim...
    Žena: Jeste, sve on to govori...
    HV: Elem, mislio sam da mu kažem nešto i na grčkom, jer je on Grk, ali ipak ću na nemačkom, dakle kažem mu "Herbert, da se ne lažemo, ti si u-pro-pas-ti-o Betovenovu Petu...
    Sin: Dobro bre, čoveče, pričao si to mali milion puta, promeni malo ploču...
    HV: Kuuuš!