
Iskreno priznanje nekoga ko je naporan do te mere da se svi sklanjaju od njega, nezavisno od godina, pola, pa čak i rase.
Moj brat dolazi na kafu i trač partiju. Kako je ušao na vrata, pas koji je spavao ispod stola beži u spavaću sobu.
Ja je vabim: ''Medo, dođu, Medo, došao bata da se igra sa tobom.''
Meda se ne čuje. Brat se kezi: ''Pusti je, i ja bi bežao od mene.''
Zatim ustaje i odlazi u sobu. Čujem tup i kliiiiiz a zatim brat izlazi iz sobe i nosi Medu u rukama. Ona izgleda i smoreno i očajno u isto vreme.
''He, he, ne možeš da se sakriješ ispod kreveta.'' smeje se burazer ''Sad ću da te davim.''
Inače, Meda na celom ovom svetu beži samo od njega.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo je prelepo... i omiljeno... i plusirano.