
Iskreno priznanje nekoga ko je naporan do te mere da se svi sklanjaju od njega, nezavisno od godina, pola, pa čak i rase.
Moj brat dolazi na kafu i trač partiju. Kako je ušao na vrata, pas koji je spavao ispod stola beži u spavaću sobu.
Ja je vabim: ''Medo, dođu, Medo, došao bata da se igra sa tobom.''
Meda se ne čuje. Brat se kezi: ''Pusti je, i ja bi bežao od mene.''
Zatim ustaje i odlazi u sobu. Čujem tup i kliiiiiz a zatim brat izlazi iz sobe i nosi Medu u rukama. Ona izgleda i smoreno i očajno u isto vreme.
''He, he, ne možeš da se sakriješ ispod kreveta.'' smeje se burazer ''Sad ću da te davim.''
Inače, Meda na celom ovom svetu beži samo od njega.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Ovo je prelepo... i omiljeno... i plusirano.