
Fraza korištena u situaciji kada nagovarate roditelje da vas puste napolje jer je prelep dan.
Ćale, kevo... Odo malo do parkića sa bagrom, doći ću do ručka...
Ćale: Ćut, marš u sobu i uzmi knjigu stoko lijena... Ma daću ja tebe u zanatlije, a ne krv da mi piješ i živce glođeš...
Daj ćale... Kevo, i nebo silazi u grad danas, pogledaj napolje - nigdje oblaka, a vi me tjerate da se zatvorim u onu rupu... Neće knjiga nigdje pobjeći.
Keva: Pusti ti ćaleta, srce mamino... Idi, slobodno. Ali dođi na ručak obavezno, sarme su.
Kevo, BRAT si! Palim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Одлична фраза Прашки+++
Zahvaljujem na lijepim rijecima! =)
Hvataš kevu na poetiku. Besramno. +++
Ouuu, razbiva, štešta što nisam imao ovo u rečniku dok sam još molio za dozvolu...
+++
Ahaha to to, poetika je uvek palila!
De si duse, zemlje nam se ruse!!!