
Obično ide posle upitnog "ŠTA?" i onog "Ne veruješ?". Time naš narator želi reći da ukoliko stvarno ne veruješ u verodostojnost priče odeš kod tog "nekog" ko može to da ti potvrdi pa da ga pitaš.
"Eee... das vid˙o juče na poslu... ukrali mi viljuškar i trkali se po krugu fabrike..."
"Ma daaj molim te, trkali se... a kamere, poslovođa, tehnički direktor? Ništa a? Ne lupaj ˙leba ti..."
"ŠTA?! Ne veruješ?! Id pitaj! Id pitaj Đermana, on je bio samnom!"
(za sebe):"Jeste da, sad ću ja ić da ga pitam, jebo te i Đerman i viljuškar..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.