Završni argumenti u "neću ti kažem-kaži mi" smorologu. Dešava se između aktera, koji se može pohvaliti vrlinom "brža mi pamet od jezika", pa na vreme iz mozga pošalje svome laprdalu komandu da zaveže, i aktera koga krasi razvijena intuicija za početak škakljivih tema i jače svađe u najavi, a provokacija mu je duševna hrana.
- Auuuu, kakva je ova Selma, razbucao bi' je k'o Hirošimu.
- 'Ajde bre ne sviraj! Čak i kada bi ti došla na izvol'te, tvoj ponos bi bio kao visibaba posle proleća.
- Ko-ko-ko-ko-kodaaaaa! Kad te do'vatim ima da ti poremetim i kompas, i unutrašnji toplomer, i sistem žlezda sa unutrašnjim lučenjem, i taj tvoj glupi smisao za humor.
- Hahaha, uh uh, premrla sam od stra'. Rekla bi' ti nešto sad, al' bolje da ćutim, hihi.
- Reci slobodno, 'ajde.
- Neću sad.
- 'Ajde bre, pucaj.
- Ma neću, kad ti kažem, nebitno je.
- Pa kad je nebitno, što ne kažeš?
- Dobro, bitno je.
- Tim pre, zar je dotle došlo da prećutkujemo bitne stvari?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.