
Završni argumenti u "neću ti kažem-kaži mi" smorologu. Dešava se između aktera, koji se može pohvaliti vrlinom "brža mi pamet od jezika", pa na vreme iz mozga pošalje svome laprdalu komandu da zaveže, i aktera koga krasi razvijena intuicija za početak škakljivih tema i jače svađe u najavi, a provokacija mu je duševna hrana.
- Auuuu, kakva je ova Selma, razbucao bi' je k'o Hirošimu.
- 'Ajde bre ne sviraj! Čak i kada bi ti došla na izvol'te, tvoj ponos bi bio kao visibaba posle proleća.
- Ko-ko-ko-ko-kodaaaaa! Kad te do'vatim ima da ti poremetim i kompas, i unutrašnji toplomer, i sistem žlezda sa unutrašnjim lučenjem, i taj tvoj glupi smisao za humor.
- Hahaha, uh uh, premrla sam od stra'. Rekla bi' ti nešto sad, al' bolje da ćutim, hihi.
- Reci slobodno, 'ajde.
- Neću sad.
- 'Ajde bre, pucaj.
- Ma neću, kad ti kažem, nebitno je.
- Pa kad je nebitno, što ne kažeš?
- Dobro, bitno je.
- Tim pre, zar je dotle došlo da prećutkujemo bitne stvari?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.