Iluzija o moralnom pobjedniku

1981. godina
* Djeca se trkaju i jedan punašni sedmogodišnjak stiže poslednji *
Dječak: "Mama djeca mi se smiju jer sam spor i debeo."
Mama: "Ti si samo malo puniji. I nisi spor. Šta oni znaju... Ti si moralni pobjednik, nema veze što si stigao poslednji."

1988. godina
* Taj isti dječak, sada već četrnaestogodišnjak, osvaja drugo mjesto na takmičenju iz fizike. Prvi je naravno bio njegov zakleti rival. Uostalom taj jaz od nekih 40 bodova razlike je u njegovoj glavi premostiv. *
Dječak (za sebe): "Ma bilo je namješteno. Kao da je on bolji što ima svih 100 bodova. JA sam sa mojih 63 boda moralni pobjednik."

1999. godina
* Isti dječak, sada već mladić od 25 godine, konkuriše za svoj posao iz snova. Međutim (koja slučajnost) na to mjesto primaju istog onog mladića koji ga je pobijedio na takmičenju iz fizike. *
Mladić: "Kad bolje razmislim nisam ni htio ovaj posao. Ionako više volim da radim u porodičnom granapu i da svaki dan slušam džangrizavu babu koja je pustila korjenje u istom. Ja sam... a da, moralni pobjednik..."

2002. godina
* Ovaj dvadesetosmogodišnjak upoznaje ženu svog života. Ljubav cvjeta i prvi put u životu pomišlja da možda može biti pobjednik bez ikakvog prefiksa. Međutim ona mlada i naivna odlazi u Italju sa 25 godina starijim gospodinom, ljubav ne zna za godine. A on između ostalog ima sve što joj je uvijek bilo važno. Misli na osobine naravno, ne na finansijsku situaciju, vilu od 500 kvadrata, jahtu ili kolekciju audija. *
Mladić: "Jebiga. Valjda sudbina. Još sam mlad. Još imam vremena. Ja sam moraln... Ja sam prokleti najbaksuzniji gubitnik!"