
Rečenica koja oslikava nadu naših roditelja, da ćemo iskusiti teret roditeljstva baš na način na koji su i oni. Tačnije, da će nam dete biti identično kao mi.
Keva: Sine, sredi sobu, izgleda k'o Hirošima. Nije red.
Sin: Ne smaraj. Imam druga posla! Ako ti smeta, sredi ti!
Ćale: Ne razgovaraj tako s majkom!
Sin: Ne razgovaraj ti tako sa mnom, hehehe!
Keva: Ooooo, pa imaćeš i ti decu, pa 'š da vidiš kako je! Ima mozak da ti pomeraju, ko i ti nama! Daće Bog!
Sin: Pa, ja neću biti smarač kao vi, valjda.
Ćale: O, pa to sam i ja rek'o mojima tada, ohoho...
Keva: Neka, neka, videće on...Kad ga u'vate u mašinu k'o on nas, crno mu se piše!!!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+ k'o kuća... Koliko sam ovo puta čuo...
moja su deca bolja od mene, ja sam bio nemoguć...