Prijava
  1.    

    Imam posla!

    Rečenica koja se nikako ne može upotrebiti u kontekstu zadovoljnog čoveka koji je srećan zbog činjenice da u potpunoj propasti države, bede i nezaposlenosti ima dobro plaćen posao. Ne! Jer ga nema.

    Ova fraza se, zapravo, odnosi na odjebativ određenoj osobi koja dosađuje nebitnim glupostima, stavljanjem do znanja da trenutno nije pravo vreme za pitanja. Samo upućivanje je odlikovano odsečnom konotacijom koja je prošarana drskim, uzvičnim tonom.

    Sinonimi koji odgovaraju ovoj frazi jesu:
    Pusti me na miru!
    Odjebi i blago tebi
    Dosadan kao Balaševićev govor

    Baba: Ajde, Anandi, poljubi više tog dobrog mladića. Hiljadu epizoda ja čekam da se vaša usta konačno spoje i sad sam dočekala. Šta sad kao ti nećeš, nanu li ti naninu?! Što si majmun, poljubi je više! (Približavaju se po ko zna koji put, nailazi treća osoba i oni bataljuju) Ma idi bre! Jel, sine? Zašto je ova klepetuša morala baš sad da naiđe?
    Unuk: Ćuti, baba. Imam posla!
    Baba: Samo mi odgovori. Zašto oni to meni namerno rade?! A? Nije u redu prema starijoj gospođi da se tako bez razloga diže pritisak. Jel?
    Unuk: Stvarno ne znam zaš...
    Baba: Jel?
    Unuk: Maršupičkumaterinu, vidiš da imam posla!?