
Pitanje koje smo svi mi makar jednom u zivotu uputili do tada ljubaznoj prodavcu koji pred sobom ima punu kasu para ali nema sitno...
ja: Dobro veče.
on/a: Dobro veče izvolite :)
ja: Jel imate sitno 50KM?
on/a: Ne!
(U oci me gleda i laze!!!)
Idiotsko kretenoidsko pitanje koje se može čuti uglavnom u Srbiji. Čim se malkice pređe na zapad, tamo gde se novac ceni - takvih pitanja nema.
Radi se zepravo o lenjosti kasirki i njihovom negodovanju kad moraju da broje kusur. Ili još gore, da nedajbože raćunaju koliko treba da se vrati.
Zato uvek, ali uvek i bezuslovno, bez obzira koliki se iznos plaća i kolikom novčanicom, šta god da se plaća, gde god da se plaća, koliko god da treba da bude kusur, obavezno sledi pitanje: "Jel imate sitno ?"
Kupujem nešto što košta 189 din. Pružam novčanicu od 200. (Kusur bi se sastojao od jedne novčanice od 10 din i novčića od dinar)
- Jel imate sitno 89 dinara ?
- ?!?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.