
Čovek koga primetite jedino ako progovori, a možda ni tad. On se nalazi uvek u okolini ali malo ko obraća pažnju na njega. Većinom vremena ćuti i posmatra.
Dva ortaka igraju basket, lopta odlazi van, inkognitan im vraća loptu.
- Čo'eče nisam te ni skontao, od kad si ovde?
- Pa tu sam poslednjih sat vremena!
- U jbt mi igramo pola sata, nisam ga ni primetio.
- Ajde jbt beži odavde, brate žestoko me plašiš, samo stojiš tu ćutiš i gledaš nas. Isprepada me načisto...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ćuti ko folija.