
Čast i privilegija svakog irvasa je da na kraju godine bude izabran i da se nađe vezan za sanke Deda Mraza.
Dug je put do uspeha. Hiljade i hiljade pretrčanih kilometara. Ozbiljan trening, velika odricanja i pre svega pravilna ishrana samo su neki od preduslova koji opet ne garantuju siguran prolaz u Top 6.
Na kraju svake godine, dekica iz Laponije sa svojim pomoćnicima organizuje takmičenje na kojem će odabrati šest najspremnijih, najbržih i najizdržljivijih irvsa sa kojima će krenuti na dug i naporan put sa ciljem da obraduje mališane širom sveta.
a sada sledi obraćanje Deda Mraza:
Kao i svake godine i ove je bila velika borba, bilo je teško odlučiti se. Nemojte da se predajete već glavu gore. Tu je i sledeća godina, i godina posle nje...
A sada bih zamolio da mi se pridruže Beli, Pirgavi, Rudi, Kopitar, Brzi i Rogonja. Pozdravite se sa prijateljima pa se vidimo ujutru.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.