Osobina, veoma relativnog karaktera (u zavisnosti od toga prema kome je uperena). Kad sasipamo drugima svašta u lice (makar i krajnje drsko i bezobrazno), to je iskrenost kojom se ponosimo kao svojom lepom osobinom. U obratnom slučaju, kad je neko drugi iskren prema nama, makar i ne bio grub niti zlonameran, navedena osobina dobija naziv bezobrazluk, bahatost i slično.
Primer 1:
Lik 1: Brate, što si juče onako iznapušavao Mareta?
Lik 2: Pa samo sam bio iskren! (uz iskreno čuđenje, mada je prethodno veče dečka bukvalno izuo iz patika od napušavanja, ni krivog ni dužnog)
----------------------------------------------------------------------------
Primer 2:
Lik 1: Brate, što si ljut na Dakija, lepo ti je rek'o neke stvari, što se odma vređaš?
Srki: Ma, bre, majmunčina nedokazana, mene je naš'o da mi kenja, što se pravi pametan (naravno, navedeni mu u većini slučajeva stvarno nije ništa loše rekao)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.