
Jedna jedina : crno ili belo, bez nijansi. Klizi i ne oseća se kada se lako prihvata. Ukoliko je teško da se prihvati onda se koriste i okolnosti za skidanje ili dodavanje tereta u postupku varenja istine.
Neuhvatljiva: niko je nije video. Ona je uvek među nama i podleže tumačenjima. Posmatrači su se „saživeli“ sa njom, alapače će se kleti u svaku svoju reč, tužibabe će podbadati i dizati prašinu tamo gde je uvek čisto i vedro. Vatreni obožavaoci istine će prvi stradati. Akter će znati, ćutati i posmatrati. Sudija (ili bilo ko u njegovoj poziciji) će se lagano (satima i danima) peći na vatrici sopstvene savesti.
Materijalizacija istine. Dokazni postupak je uvek izazov za lažova ili manipulanta. Tada on postaje korisnik „istine“ za ličnu upotrebu.
Prava i korišćenje : sve dođe na svoje. Kako god, ali uvek dođe na svoje. A nekada svrati đavo i uzme svoje.
Apsolutna prava su u svesti aktera.
(strip u prilogu)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Истина је да си одабрала фине слике за дефиницију :-)
Ah, hvala. :)
odlichna ++