
Otprilike nam ovako izgledaju sva objašnjenja kojima sagovornici pokušavaju da nam ukažu na odredjenu stvar u daljini
-haha,vidi onog čoveka na vrhu one zgrade,piša sa nje!
-(ushićeno)gde,gde bre ne vidim!?
-iza onog drveta,koje je levo od onog spomenika,koji je pored zgrade ali se ne vidi od drveta preko puta nje...
-daj lepo objasni gde je,ništa te razumem!
-ovako,vidiš spomenik,pa pored njega zgrada,al možda je nećeš videti jer je prikriva ono drvo,koje vidiš možda i nije drvo...
-čekaj misliš na onu crvenu?
-aha
-pa gde je čovek?
-e jebiga,otišo dok ti ukapiro gde je zgrada...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.