Dešava se redovno u prepunom vozu za more, nekad Dioklecijan ekspres na relaciji Beograd - Split, danas na pruzi Beograd - Bar, pri višečasovnim zakašnjenjima, kad je u julskoj noći voz prepun tako da vire noge i ruke kroz prozore a WC upišan i usran toliko da ti je uz sve te okolnosti lakše da trpiš do Splita/Bara nego da se smaraš odlaskom na pišanje.
Splitska železnička stanica (kolodvor), ispadam iz voza, riba me čeka, došla tu sa roditeljima tri dana ranije kolima.
Milena: Šta ti je, što si žut? Kako si putovao?
Ja: Neka, neka... (trk ka zgradi)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ Прича и по!
Da, da... priče su jedino što ostaje...