
Neponovljivo iskustvo u odrastanju mnogih generacija (dok su jos postojale stare dobre videoteke). Obicno se u ovaj poduhvat ulazilo sa jednim,dva ortaka. Nakon viseminutnog preciznog planiranja ispred videoteke, ko ce sta reci,ko uzeti kasetu i sl., sledi ulazak. Podilazi vas jeza, kao kad ulazite u hram. Blam (ali i zadovoljstvo) su bili jos veci, ako radi neka dobra riba. Minuti su kao sati,vreme jednostavno stoji, pogled radnice nikad nije bio tako prekoran ("kao da zna sta cemo da uzmemo, kurva"), ali vi stoicki podnosite sve muke, sve do trijumfalnog izlaska i trcanja kuci dok se matorci nisu vratili s posla, uz prepricavanje svakog detalja onoga sto se desilo unutra ("brate, jesi video kako me je pogledala kad sam uzeo kasetu,haha").
Ulazim sa ortakom u videoteku. Radi dobra "matorka".
- Izvolite?
- Mi... oovaj... razgledamo.
- Koji zanr vas interesuje?
- Ooovaaaj...pa...misliiim...hmm...nista odredjeno (pogledom trazim tablu sa natpisom "erotski")
Munjevito uzimam prvu kasetu sa police i, zajedno sa clanskom kartom, bacam je na pult, crveneci i obarajuci pogled.
-Ju...Nenade, mangupe!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.