Poslednji vapaj osobe koja je ceo dan provela u kući. Izgovara se sa prizvukom tuge i sete pomešanih sa jecanjem. Oseća se i neopisiva želja za ljudima i svežim vazduhom. Osoba je sklona emocionalnom samoubistvu ili samoranjavanju, i treba brzo intervenisati da ne bi bilo posledica. Lek je samo pogled na ljudska bića u trodimenzionalnom obliku.
Una: Halo, Lana?
Lana: Reci, nema te ceo dan.
Una: Ja čekala da me ti pozoveš. Izvedi me napolje, molim te.
Lana: Šta ti je bre?
Una: Molim te, ne mogu više. Dobiću klaustrofobiju, loše mi jeeee.
Lana: Dolazim po tebe, pa idemo. A sad me pusti, prekinula si me u diranju.
Una: Lana, odmah dolazi. Ako ne vidim ljudsko biće, a da nije na tv-u, iskočiću kroz zatvoren prozor.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.