
Izraz kojim se pribjegava kada dojadi svaka dalja diskusija na zadatu temu. Ču' dojadi. Dokurči bre. Ne zanima me dalja polemika, ne zanima me tuđe mišljenje, svoje pa me ne zanima. Neću da pričam o tome više, sve bi ja to po'apsio, jebe mi se ko je kriv i ima li krivih i o čemu pričamo.
- Glaj ovoga, klipana. Žmigavac jebo te žmigavac, imaš svoju traku, koji ćeš kurac, PA PROLAZI vidiš da je žuto jebalo te sto žutih, mater ti nepismenu, šta je policajac, da nisi to mene htio da zaustavljaš, MENE, pizdo plava... eeeej majki ti ga svirnem đe te isprđe ovakvog, pa vidiš li ti Miko ovo, ove idiote?!
- Ma sve bi ja to poapsio
Poapsio, jakako, bagru jebenu, pa na lađenje po betonjerkama pička im strinina široka...
- Jes'čuo jebote, bio NLO iznad Londona, dolaze nam vanzemaljci. Ah u pičku materinu, ne znam kako da se osjećam, da li da me bude strah ili da sam radostan, ali sigorno je da dolaze uskoro, kakvi li su im običaji, izgled, govor, uh... Šta misliš...
- Takoe!
- A?
- Sve bi ja to poapsio.
- Koga bre?
- Sve.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.