Prijava
  1.    

    Ja imam ruke umetnika

    Suptilan način da vam drug saopšti da nije preterano vičan u fizikalisanju i da su mu lopata i držalje od čekića poznati koliko i sinoćna mušterija Ceci radilici sa Kaćke petlje. Maksimalno opterećenje njegovih prstiju bilo kad je zakinuo nokat dok je svirao početak Azrine „Kad fazani lete“. Koža na rukama mu je baršunasto meka i bela kao reklama sa Sekom Sabljić gde neki gilipteri guraju juga po nekoj vukojebini u čistim majicama.

    -Našao sam nam šljaku. Treba samo da prenesemo nekoj babi dve kreke u letnju kuhinju i da zarotiramo neku ugaonu garnituru u sobi. Petsto djunti i litaber šljive. Jesi za?
    -Jel znaš ti koliko kila ima kreka? Nisam ti ja za fizikalisanje i te stvari... Ovo su ruke umetnika.
    -Umetnem ti ja tu gitaru u dupe, vancago lenja! Misliš da ćeš se od muzike leba najesti? O’š maunu!