
Pokusaj prosecnog srednjoskolca da se izvuce od neizbezne jedinice u dnevnik koja sledi za neprocitanu lektiru. Od raspolozenja profesora zavisi i procenat uspesnosti ovog pokusaja
Svi se smaraju na casu srpskog... Profesorka najavljuje da ce se danas obradjivati lektira (Ana Karenjina). Krece sa nekim uvodom i nasumicnim propitivanjem i shvata da niko ne zna o cemu se uopste radi, sem par izuzetaka.
-Ajde, dizite ruke ko je procitao delo?!
Odmah sevaju ruke par strebera koji pokusavaju da isteraju oci profesoru, ne bi li im sto vise usli u bulju...
-Dobro, a sta je sa ostalima, zasto vi niste procitali? Grujicu, zasto nisi procitao lektiru?
-Pa...ovaj... ja sam poceo, ali nisam stigao da zavrsim...
-Dobro, onda nam ispricaj ono sto si stigao.
-Pa... znaci... Ana Karenjina... ona je bila... ovaj... Ruskinja i... ubila se...
-Sedi Grujicu, molim te, postedi nas! Evo tebi jedna jedinica, pa kad "stignes da zavrsis" ti se lepo javi da popravis!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.