Prijava
  1.    

    Ja sam sablju za sebe kovao

    Bilo da je Dimiskija, ukrašena svakojakim dragim kamenjem, ponos jednog naroda ili parče čamovog drveta, sekiricom odeljanog, u rukama osmogodišnjaka koji sa drugovima iz ulice uživa u iluziji okršaja pirata i kraljevske mornarice. Svaka sablja je od najveće dragocenosti, ukoliko su u nju uloženi suze, znoj i krv(u slučaju iverke zabodene u palac, gorepomenutog dečaka).

    -Gde si bre Đžeremi, jabuko od zlata? Nisam te video od one dobrotvorne večeri, kada smo skupljali masne ponjave za siročiće iz Darfura.
    -Evo me Bili. Znaš kako je, radi se, eksport-import...
    -Vidim poveo si i pratilju, lepa mala.
    -Jeste, mada nije uvek bila. Morala je da prođe kroz par liposukcija, struganja jagodičnih kostiju...
    -Znači tako, uložio si mnogo u nju.
    -Ma ne pitaj, sekli su je kao vođu narkokartela posle uspešno opranih sto miliona preko of-šor kompanije u Zimbabveu. Ali vredelo je, sada je prava mala tortica!
    -Rado bih nafilovao šlagom tu torticu, ako razumeš šta hoću da ti kažem, hnjo, hnjo, hnjo...
    -Marš tamo spodobo prljava, ja sam sablju za sebe kovao!