
Rečenica koju izgovarate kada želite da kažete kako ste vi pametni, a osoba kojoj se obraćate nije, pošto vas nije slušala, uradila nešto, i pored vašeg upozorenja zabrljala stvar.
Vi ste tu najčešće sporedna uloga, nepotrebni posmatrač čija je jedina funkcija da "soli pamet" i da iritira sve oko sebe.
Zoki: Da joj priđem?
Pera: Priđi, ako ne priđeš nikad nećeš znati, ovako ako ispušiš... jebiga.
Mika: Tako je, hajde Zoki, navijam za tebe, ako prtođeš kod nje vodim te na pivo sutra.
Žika: Šta se cimaš, pogledaj je, ispušićeš i izbalmiraćeš se za džabe, ajde da sedimo ovde naslonjeni na zid i izigravamo šmekere i nikada ne pokušavamo ništa drugo osim da ispijemo što više piva.
Zoki: Ma idem!
(odlazi, ispuši, vraća se)
Zoki: Jebiga...
Žika: Lepo sam ti rekao...
Svi: (hoće da povrate od Žikinog zračenja)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
yeah! +
+ mrzim ja sam ti lepo rekao, rekla i sl.