
Odevni predmet neprikosnovenih, hrabrih, popularnih i najjačih ljudi. Ako imate takvu jaknu, imate najlepšu devojku u školi, ali pred toga, naravno neizostavno tužnog, najboljeg đaka iz treće, neutralne klupe, koji u garaži pravi robote sa prvim komšijama, azijatom, retko pametnim, ali naravno popunjenim crncem, ćoravim belcem, i zaljubljen je u nju. Verovatno će je, nekako, smuvati poslednjeg dana škole uz pesmu Beri Vajta koju svira orkestar mladih i perspektivnih momaka iz komšiluka. U međuvremenu ćete ga prebiti nekoliko puta, prevariti devojku sa njenom najboljom drugaricom na žurci u njenoj kući i to u njenoj sobi, što će i biti podstrek vašem konkurentu da to iskoristi kao neibežan argument i otme vašu voljenu, inače napominjem, najpopularniju u školi. Vaše ime je Čak i kapiten ste školskog tima, sve devojke vas gledaju i balave dok prolazite hodnikom do svog ormarića, a ime vašeg, naizgled protivnika koji nije velika pretnja je Džošua, i njega niko ne primećuje sve dok ne se ne ošiša na ježa, stavi minđušu i vama prigovori pred svima u kantini. Možda u trenutku deluje bezazleno i smešno, ali ne ! On je spreman na sve i neće se predati. Sve dok imate jaknu i zalizanu, plavu kosu, vi ste najmoćniji čovek u školi, međutim, igrom slučaja, vaši najbolji prijatelji vam okreću leđa, jer shvataju da je Džošua super momak i vi gubite reputaciju, a samim tim i kapitensku traku i popularnost. Shvatate da ste pogrešili i da ste smrad, ali kasno je. Vaša prelepa Marša saznaje da ste je prevarili i u trenutku slabosti prepušta se Džošui na maturi. Da ste onaj stari, to bi rešili batinama, međutim - sad ste drugi čovek. Svesno prihvatate da ćete završiti u prikolici sa krezubom devojkom iz Teksasa i da Marša nije za vas. Ne preduzimate ništa. Oni će biti srećni. Čeka ih kočija, koju je platio Džošuin otac na opšte iznenađenje svih jer su siromašni. Odlaze uz vaš blagoslov. Uglavnom, biće samo to jedno leto zajedno. Posle toga shvataju da su upisali koledže koji su udaljeni hiljadama milja i da neće moći da održe svoju vezu tako lako. Traže način da ostanu zajedno. Ali to je drugi deo priče.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
U ODABRANE.
ODMA.
Ahahahah, a jeste tako. +
hm... Marša je kurva