
Израз који користимо када се упознајемо са неким и та особа нам каже име које је јако чудно. Нама је увек глупо да се смејемо или да сажаљевамо па онда користимо овај израз.
-Ћао ја сам Душан.
-Ћао ја сам Маша.
-Је л се тако зовеш?
-Не име ми је Маршаланка.
-Јао како лепо име.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Aman da su joj matorci bili zesci komunisti.
Ajde de, plus
За прву дефку није лоше.. :)
Плус због Маршаланке!
Ја сам се запрепастио кад сам чуо да име стварно постоји.. :)
Озбиљно? Ја помислила да си то лупио... И јеси јој реко - Јао, како лепо име...? :Р
Па јесам, наравно.. Шта да јој кажем упропастили те родитељи за живот? :)))
Ahaha... Al' dobro, nadimak joj je lep! ;)