
Fin, smiren, povučen čovek, tempirana bomba u susedstvu. Toliko flegmatičan da mu kao odbrambeno oružje pristaje jedino muholovac. Dezinfikovan muholovac.
Gledaš ga kao mlađa sestra rapalu kurveštiju koja izlazi iz sobe njenog brata, radoznalo i s podozrenjem, plašeći ga se kao Raskoljnjikov sudskog poziva. Ni dobar dan da mu ne kažeš kad ti svakog petog dana uputi osmeh sablasniji od Nikolićevog predizbornog plakata.
Glavu dole i ćuti. Možda će te eksplozija zaobići.
- Dobar dan, da li biste kupili naš...
- Ne hvala, ne interesuje me, doviđenja.
- Doviđ... (tras)
(3 sekunde kasnije)
- Čekajte!
- Da, izvolite? Da li biste kupili naš...
- Ne, ne, ne to, nego, nemojte gore na peti u stan 18, molim vas.
- Ne razumem, zašto?
- Gore živi jedan Japanac znate. Mislim, ne pravi Japanac, nego onaj što gleda Đelića i sluša Leu Kiš bez ijedne facijalne ekspresije, kome ne smeta kad mu spomenete majku i psa u istoj rečenici, a poslednji put je plakao na rođenju. Razumete?
- Razumem... Ništa, hvala na upozorenju. Reći ću šefu da su mi Subotari opet pretili što im preuzimam štajgu. Doviđenja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Зашто је мој плус једини?