Ovaj izraz se koristi u svakoj osnovnoj školi i za cilj ima da ti pokaže kako radiš nešto veoma loše. U principu, ovo je jedini izraz koji nastavnik može da kaže, a da uvek bude u pravu, jer sta god da ucenik kaže na to pitanje, nastavnik ce imati adekvatan odgovor.
Situacija je sledeca- Marko sedi na stolu dok nastavnik ulazi u učionicu.
Nastavnik: "Marko, je l' ti to i kod kuće radiš?"
Marko: "Ne nastavniče".
Nastavnik: "E pa onda nemoj ni ovde".
A prica moze da ide i ovako...
Nastavnik: "Marko je l' ti to i kod kuće radiš?"
Marko: "Da, radim!"
Nastavnik: "E pa onda to radi kod kuće, ovde ne smeš, ovo je škola- ustanova!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.