Instant walktrough kroz objekat. Rečenica koja pravi razliku između par renome kafane i ol-alaud kafančine, gde pravila nisu kročila još od srednjeg veka. Svakodnevni gost je kao gazda, a gazda je svakodnevni gost. Muzika se bira po fazonu: pu, prvi, nek' bude ova!
Dok se od više tehnologije, u objektu nalazi prijemnik TV signala.
- Izvolite?
- Daj mi jedno pivo.
- Je l' treba čaša?
- Au, pa tako reci! Kak'a bre čaša. I daj pusti nešto od Sinana, majketi!
- Žemo, gazda.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Kul defka.++
A ako ovo čita, pozdrav za Mišu iz Lukovičke Banje :)))
TV prijemnik samo bahati imaju :)
+
slučajno dadoh minus preko telefona, mali razmak +/minus jbg
dobra inače!
najs najs +
браво браво
HAhahaha, bravo, android, zaradio si proteinski šejk, u čaši naravno. Mi smo ipak urbani. :) Mwa. :*
Dobra defka +, ali bez učestale upotrebe stranih reči, molim.
Lepše zvuči na srpskom.
Па бре, неђе ћу да избијем конобара кад ми понуди чашу, нисам ја неки еманципован тип!