
Zajeb za vrlo matorog profesora istorije ili geografije (ne mislim na matore profesore "šmekere", nego one smarače, drtine)...
Profesor istorije: Kaži ti meni, omladinac (pokazujući na određenog učenika), kako se zvalo malo selo na planini Cer kod kojeg je naša vojska odnela herojsku pobedu nad austrougarskom vojskom u Velikom ratu...
Učenik: Paaaa, ne znam to sad, ali to niste ni predavali!
Profesor: Pa ti proveri knjigu. Ja sam siguran da je to napisano, jer to se mora znati, a tebi evo 1... A inače, ja ću da ti kažem gde je to bilo...
Vidiš ovako (znojeći se), to je bilo ovako, vojvoda Stepa Stepanović je mislio da će austrougari napasti preko Save, a tu je bio jedan major, zvao se Kursula i on je mislio da će oni napasti preko Drine i sad...
Učenik (već iznerviran): Dobro, a gde je to bilo?
Profesor: Pa bilo je..... Dobro, ne mogu sad da se setim tačno koje je selo, ali ti to moraš da znaš...
Učenik: Pa dobro, profesore, nema veze, davno je to bilo... Možda vaša četa baš nije učestvovala u toj bici!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.