
Većina nas ima te gaće. To su gaće koje ne nosimo kada idemo u prodavnicu, na fax, u goste ili na fudbal. Jer po pehu bi se desilo da su na pranju onda kada bi nam najviše trebale. To su gaće koje uredno stoje složene u ormaru spremne da u potrebnom, posebnom trenutku daju dodatno samopouzdanje i dodatni mali procenat koji će povečati šanse da nam se posreći. One odišu seksipilom, šalju jasnu poruku samopouzdanja i u savršenom su stanju. One se nose kada postoji 0.000001% šansa da će doći do pokazivanja istih (skidanja istih) pred suprotnim spolom. Nose se najčesće na neki kućni parti, "vozikanje" autom po ruralnim područjima u okolici grada, ali nadanje vlasnika doseže čak i do prijateljskog izlaska u kino.
Naravno, vlasnik "jebačkih gaća" nije svjestan da ako dođe do pokazivanja i skidanja istih, u mraku, naboju emocija i hormona, one su totalno nevažne, jer će se narednih 3-15 min jedino pamtiti, po dobrom ili lošem...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.