Posebna psovka koja nepogrešivo oslikava stanje tek blage iznerviranosti, i koja u sebi sadrži bar jednu kafenu kašičicu humora. Može se čuti pri početnim problemima nekih komplikovanijih zadataka kao što su popravka auta, transplantacija srca i prevođenje bakutanera na drugu stranu ulice. Kako, prateći Marfijeve zakone, problemi postepeno eskaliraju u katastrofe, tako i ova psovka poput T-virusa mutira u svoje ekplicitnije i sažetije oblike koji se najčešće tiču majke, djece, vjerskih obilježja i slično.
Kasniš na posao. Velike očurde iza naočara stereotipne bakice sa torbicom pod rukom i kesurinom namirnica dostatnih za preživljavanje omanje nuklearne katastrofe te posmatraju dok prilaziš da joj pomogneš preko ulice. Uzimaš kesu u ruke i na prvom koraku sa trotoara bakica se zatetura na cestu prije nego si stigao da je lapiš pod ruku.
-Bako, jeste li dobro??
-Jesam sine, uh ah eh.
-U jebem ti žareni kolačić, zamalo da se prostrete po putu. Čekajte da vam pomognem.
(Na sredini prelaza bakica staje i počinje se vrpoljiti kao dijete na tuti, te bez objašnjenja počinje zavirivati u kesu koju joj pomažeš nositi)
-Joj zaboravila sam kvasac... (auta počinju trubiti i zaobilaziti vas, jer je, naravno, već crveno za pješake. Polako se znojiš od neugodnosti)
-De... De ti mene sine vrati nazad, nije baka sve uzela.
Mrmljaš sebi u bradu, crven kao rak dok praviš slalom između trubećih auta
-Majku li ti jebem matoru, sad si me našla zajebavati crkla dabogda na mjestu...
