
Načelo kojim se vode ljudi koji prave decu k'o kineska manofaktura barbike, umesto imena lupaju bar kodove i daleko više cene one koji ća kroz par godina pišati stojeći. Kasnije nastaje nepromostiv disbalans izmedju raspoloživog materijalnog i neraspoloženog gladnog. Cifra, ponos i dika za kafanskim stolom!
-Opet žensko! Sreća tatina, neka je živa i zdrava. A ti ženo, mesec dana si na plaćenom odmoru, pa opet!
-Dragi, ali štaće nam više. Imamo petero, od toga tri sina.
-Ću'tamo! Jebeš kuću bez bar deset jaja, znači mora bar četiri sina biti.
-Pećinski čoveče, nastavimo li ovako u kući će biti dva'est jaja, ali u frižideru ni jedno...
-Ću'tamo! Kokoški će uvek biti previše, ali će sinova uvek manjkati. Tako me je djedo učio, tako će i biti!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.