
Pomalo prosta, a pomalo proširena odjebativna rečenica, kojom nerazumnom sagovorniku želimo da kroz iskustvo dva figurativna dobra, (jebanja i rasta) dobije jedno nužno zlo, (shvati koliki je retardinjo i lepo se ubije), čime biva uslovljen da u realm naše svesti može da se vrati jedino kao potpuno preporođen i promenjen Feniks, uzdignut iz pepela svoje rođene gluposti.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.