
On je vaspitan.
Dolazi u menzu u onome što je imao čisto u tom trenutku, pa ga je ispeglao, jer mu nije teško da ispegla. Malo mu se raščupala kosa od spavanja.
Stavlja na poslužavnik prvi tanjir koji mu padne pod ruku, ali ne jer mu je svejedno šta jede, nego jer je zahvalan na onome što ima.
On je skromni sladokusac i uživa u hrani koju je dobio. Njam njam.
Ne sviđa ti se grašak sa pilavom? On te ne razume.
Dolazi iz Rodnog Mesta i svojom podozrivom skromnošću disuje gradsku decu iskvarenu Amerikom što neće da rokaju pasuljčinu za svaki obrok, a on nikad nije imao ajpod.
Nema veze, ne mora on da sluša muziku, ima nešto na teveu. Ima malo snega, al dobra je slika.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Јако добро.
Slažem se gospodinom iznad
fantastično!
Izuzetno.
Oh, gospodo, hvala vam. Komentari su vam prefinjeni, odmereni i nadasve galantni. Izlišno bi bilo išta osporiti.