
Ako se izuzmu situacije kada ortaci u staračkom domu zamene proteze, izraz se obično upotrebljava kao kritika gotovanu, neradniku, nekome ko živi na tuđ račun. Prvenstveno je koriste roditelji u komunikaciji sa svojom odraslom decom, kao univerzalni odgovor na bilo koji prohtev, neslaganje, kritiku ili neku podbadaču.
- Ćale daj neku kintu?
- Ajde beži... dao sam ti juče!
- E nemoj sad da me zezneš, moraš da me povadiš, našo sam jednu malu opasnu...
- Znam, znam... Jel' možda neka iz Zaječara ili si opet sa onom Jelenom Apatinović?
- E nemoj opet da krećeš... Ako oćeš daj, ako ne...
- Dobro, ajde...
...
- Šta je bre ovo, pa ovde nema ništa?
- More mršupizdumaterinu, jedeš hleb tuđim zubima, ništa ne radiš i još ti malo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mere, možda je primer mogao malo jače da se odradi, ali svejedno +
Mali zna znanje ako je iz Zaječara +
Krenuo levom pa ga dočekao na desnu. Dobra. +