
Kada mortus pijana osoba ne može da izgovara reči duže od jednog sloga.
Cajkan: Ok, Šumahere, kako se zoveš!?
Pijanac: Zbl...bls...dan
Cajkan: O, sunce ti žarko, ime ne možeš da izgovoriš, a hteo bi da voziš. Bolje da ni ne pitam da duvaš. Daj vozačku dozvolu.
Pijanac: Mneam... Zabvaio sam kuć...
Cajkan: Zaboravio kući? Daj ličnu kartu, odmah!
Pijanac pruža
Cajkan: Ok, zoveš se Slobodan, to makar da rešimo. E, ovako, kolega te vozi u stanicu na trežnjenje, a ja ti vozim auto kući. Budi srećan što ne pišem prijavu, kolegi iz stanice se danas porodila žena, pa smo raspoloženi.
Pijanac: P-ši ga, pn-dr-či-no...
Cajkan: A tako!? Kolega, piši vožnju u stanju potpune alkoholisanosti i nasilničku vožnju. Ode dozvola, Šumahere...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hehehheheh