Često izgovarana rečenica čije neželjene posledice mogu biti kajanje što si živ.
- Kume, ajd popi jednu. Šljiva, domaća!
- Rado bi kume, ali moram ići kući, čeka me Zora na ručku.
- Ma hajde, kume, pa neće pobeći ručak, Belka mi se oprasila, moram da častim.
- Ajd daj kume, jednom se živi.
---------------------------------------------------------------------
- Gde si ti do sad nesrećo?! Jel to bazdiš na rakiju, sunce te ubilo! Ja te čekam ovde već sat vremena, musaka se ohladila, ama vratiću se ja kod mojih u Svrljig, sa sve decom, pa ćeš da vidiš kako je kad je'š sam klot pasulj, pošto ništa drugo i ne znaš da spremiš, pijanduro jedna neopevana.
- (eh... majko, što me rodi...)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
brate, ovo ko da si mene opisao s'tim da nije svrljig u pitanju već drugi deo BG-a
. sve u svemu plas.:)