
Umišljena situacija u koju nemaš razloga da ne poveruješ kada se nađeš u sred neke priče koja može da parira doživljajima barona Minhauzena. Kao da je neko rešio da ti uveseli dan i donese ti osmeh na lice kao da si u skrivenoj kameri, jer ono što ti se dešava, što čuješ, nema nikakve veze sa normalnim mozgom.
Bilo kakvim mozgom uopšte.
- Dobar dan, da li je to Slobodan?
- Da, ja sam, recite.
- Moj prijatelj mi vas je preporučio rekavši da imate nekog Golfa dvojku na prodaju.
- Da, da.
- Recite mi, u kakvom je stanju?
- Pa, prilično dobrom, štaviše odličnom. Od kad je uvežen, niko ga nije vozio. Stoji na dizalici već dve godine. Nema krov, ali mi ga imamo u garaži, tako da ako budete hteli možemo časkom da ga zalemimo, nema problema. Kažem vam, super je to auto.
(par sekundi zbuna, štipanje za kožu)
- Hm... Jesam ja to dobio zezafon?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Meni je ovo baš kul, kuj bre minusira?