Kažemo dežurnom smaraču u društvu, obično malo starijem liku, koji je sve što ste vi ikad slušali, vidjeli, pročitali, pomislili, uradili... uradio dok vi još niste bili ni u planu. I osjeća potrebu da pred svima istakne kako je to sada prevaziđeno svima, ostim derištu poput vas.
Istinit događaj, prije 8 mjeseci:
Ja (pričam drugu koji sjedi pored mene, u prostoriji još dosta ljudi): Bezveze ja naletjela na to negdje, skinula da vidim šta je, bio mi naziv smiješan, ono, Sevdah Metal, kontam šta je sad to... I tako, slušam prvu pjesmu, dugo to nešto, već 8. minut, kad ulazi moj tata u sobu... Stao, onako, oslušnu melodiju i raspali: Još ne sviiiiićeee ruujnaaa zoraaaa... Prepoznao čovjek!
Lik (čuo 3 riječi od svega toga): Aco, joj, Aco, kad smo mi to slušali. Sjećaš se, ja donosio, zima 2007 bila.
Ja: Oduvijek sam znala koliko ste vi napredni, album je izdat u martu 2008.
Bem im karakter, tim sveznalicama... ima onaj podtip likova koji seru li seru, ti slušaš li slušaš, a kad ti nešto zaustiš, oni obavezno kažu: Ne... i nastave da seru iako potrvđuju to što si ti zaustio, ali ostaje: Ne!
+
Ne znam za Murisa, ali i od Emira zamalo da odustanem zbog tate(njegovo pjevanje - brrrr). Na sreću, nisam.
@ prase: Upravo. Ali važno je da seru jako značajnim tonom, da bi ih svi čuli. :)
Емир Хот, а? :)
+