Prozivka brzošetajućoj osobi sa kojom ideš ulicom kao posvađan. Ona 4m napred, a ti iza nje sa sve dušom u nosu i nikakvim šansama da je stigneš.
-Je l' ideš ti?
-Idem, idem...
-Ajde požuri malo.
-Ma gde da požurim, jesi ti normalna?! Trčkam za tobom , mogla si me i izgubiti ne bi ni primetila. Kako tako juriš, nije mi jasno, jesi pila benzin, šta si radila? Brate, pa ja brzo hodam, ali ti... Idi ti, ne mogu ja tako brzo!
-A kad ćeš doći?
-Kad me vidiš, nadaj mi se!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hahah dobra!
+++
Zahvaljujem! :)
Jadan, znam kako mu je.
"Ti znaš?! Visiš tu k'o... džigerica!" :)
Ja znam kako je ovoj drugoj! :)
Zašto me to ne čudi? :)