
Reč koju izgovara svako odeljenje u svakoj školi nakon profesorovog pitanja da li im je odrađena lekcija jasna...To najčešće đaci govore vrlo smoreno, konfuzno i neubedljivo, alo profesora zabole jaje, jer on je ipak, iako zna da im nije jasno, čuo to ''jeste'' !
A jadni učenici bi pre i da nikad ne shvate to nego da se smore još na času pokušavajući da shvate nešto što ni sami ne žele da shvate...
Negde :
- Profesor : ''...Inače, ova jednačina se samo može uzeti u obzir kao ne-relativistička aproksimacija. Strogo govoreći, Bio-Savarov zakon važi samo za konstantne struje, što znači da divergencija gustine struje je jednaka nuli, ili ekvivalentno, diferencijal gustine naelektrisanja po vremenu u svim tačkama prostora je jednak nuli, a kretanje jednog tačkastog naelektrisanja ne spada u konstantnu struju.....Da li je ovo jasno ?
- Učenici : ''...Jeste...''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.