
Tri neizbežne "evergrin" pesme na koncertima horova, koje služe da se publika probudi iz (polu)sna, u koji je zapala tokom "ozbiljnog" dela koncerta. Neretko se izvodi "na bis".
Hor: "Oči ščaju ščagošča, bezakonija tvoja..."
Muž (u publici, misli): "Jaoj, ko da sam na sahranu došao, a tamo makar ne bih morao da platim kartu, njoh, njoh... Gde me ova moja nesrećna Ruža to dovede..."
Hor: "Oče naš, iže jesi na nebesjeeeeh..."
Muž: Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...
Hor: "Jestrdej, ol maj trabls simd sou far aveeeej!"
Muž: A, šta? Joj, Ružo, ja zadrema`, a ovo mnogo dobar koncerat...
Hor: "Iz dis a riaal lajf, iz dis đast fentazi..."
Muž: U, jebo te Ružo, sve me toplina oko srca hvata, sećam se kako smo se tek upoznali...
Hor: "D viner tejks it oooooooool..."
Muž: Ružo, šećeru, hoćemo večeras malo ko nekad... Mislim, dugo nismo, a uz ovu pesmu je išlo...
Ruža (namerno glasno): Tišina više! Ti si poslednji put mogao kad je ovo bio hit!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
super +
Dopadam +
па зато ми имамо и хор и евергрин вече... +
Bravo. Primer je odlican +
Hahaha dobra dobra :) +
Ovo je bilo odlično :)
Zagore, našao sam ti stari profil! :P :P :P