Prijava
  1.    

    Jezik poseca gore nego mač

    Reči zadaju daleko gore rane od onih koje pravi mač ili bilo koje oružje. Naravno, osim ako je to oružje motorna testera ili bonsek. Onda jebiga. Dobro, dolazi u obzir i neki Markov buzdovan, šotka itd.

    Šalu na stranu, posledice koje su reči, najobičnije reči u stanju ostaviti se ne mogu meriti sa fizičkim povredama. Vreme koje je potrebno za njihovo zarastanje drastično se razlikuje. Štaviše, ne može se porediti. Rana zaraste, izrastu čak i udovi, ako si Pikolo iz Gokua, ali rane koje jezik nanese mogu trajati i ceo život, mogu ostati večno zaključane u nekoj udaljenoj, zabačenoj prostoriji duše bez nade za povratak. Vremenom i one bivaju zaboravljene. Potisnute. Jednostavno izblede kao jebeni duks iz Blu Stora za koji pukneš tri soma, da bi nakon dva pranja pustio svu boju. Nisam uzeo kameleona, jebem vam mater.

    - Šta bi sa onom malom na kraju?
    - Tuga brate. Za srce me ujede, guja ljuta.
    - A jadniiičak! Pa kako, jebemu miša?
    - Ja je pitao šta pije, kaže ona jedan mali Bu koktel. Zamisli.
    - Strašno, s t r a š n o.
    - Pa da... Umesto Malibu, ona reče mali Bu. Ja reko' veliki Bu, da ne ispadnem papak kao da pijem nešto žensko, a konobar gleda u mene k'o da sam mu bubreg izvadio. Kad nisam u zemlju propao od blama!
    - Ajde ajde, časti batica jednim čupanjem obrva!
    - Da li ja to vidim neki zagrljaj u najavi?
    - Anjnjnjnjnj!