Kad vidiš da ti u susret nailazi tako dobra riba da i jogurt jednostavno ne može da prođe kroz sve "cevi" gde treba da bi stigao do želuca, pa se zakašlješ i isprljaš sto, pantalone, majicu, sve. Pantela bi reagovao: "Nači, neveruem."
I tako ja jedem burek, povremeno ispijam jogurt. Idem prema stanici. Polako. Imam vremena. Tada, crnka od metar še'set pet, proleće pored mene duplo većom brzinom od mene. Od pozadi me podseti tako na herc, muški znaju na šta mislim (ako ne znate, onda niste muški). Jogurt zastade u grlu, počeh da se davim, oči htedoše da ispadnu. Zamalo se ne uguših. Kako nije bilo nikoga tu? Ne da me udari po leđima, nego da ne bude posle da sam je izmislio. Dok sam se povratio, zamakla je za krivinu. Ako se neka prepozna, neka se javi u inbox.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Loše.
Tako ti i treba kad jedeš u hodu.
ogrejalo sunce ispred pekare, a unutra nema mesta :D