
Odveć tradicionalna praksa ruralnog puča balkansko-dinarskih krajolika da izbegava sebe podvrgnuti zvaničnoj medicini izrodila je jedinstven sistem obračuna sa nevoljama tela i duše - jok terapiju.
U pitanju je stoicistički, pa i nihilistički pristup primenljiv na sve zdravstvene nepogodnosti. Lečenje je u suštini spiritualno iskustvo. Ono podrazumeva krajnju ravnodušnost; a pre svega urušavanje zdravlja nemarom, do trenutka kada bolest ili zloduh kapitulira i povuče se iz bića duboko uverenog u sopstvenu suprematiju, u strahotu terora svoje snage volje. Bića sasvim, sasvim rešenog da negira čak i samo postojanje ma kakvog problema.
- Milune, ne mogu te više slušati kako se gušiš celu noć, idi doktoru!
- Jok! Ne treba to meni. Nisu moji oci i đedovi pjehe prelazili Albanske gudure da bih ja trčao lekaru zbog neke upale. Zdrav sam k'o dren, ništa mi ne fali. Videćeš ti kad te zorom do'vatim...Kak'i bre doktori...JOK BRE!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.