
Kad su bila mala, moja (a primetio sam i druga) deca su ovu rečenicu upražnjavala do besvesti kad sam ih vodio na ringišpil, u luna park, na gađanje iz vazdušne puške na vašaru, gađanje lopticom limenih objekata naslaganih u oblik kupe, nabacivanje kolutova na poređane flaše,... i sve ostale vašarske zajebancije za decu i odrasle.
Naravno, taj minut se otezao i otezao i protezao se do sat vremena, ponekad i dva, sve do trena dok mi ne bi pukao film i dok ne bih izgovorio onu sudbonosno roditeljsku rečenicu: "Dosta je bilo, idemo kući!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
i, naravno, kući se ide plačući...nisu samo tvoja i moji to rade...+++