Po hijerarhiji najniži do sad otkriveni sloj među najokorjelijim šljakerima – snažnih leđa i svijesti ukroćene od rođenja nevidljivim zavjereničkim mehanizmom. To je ona strpljiva, dobroćudna plećata ljudina čiji su pošteni preci takođe samo „jusali i jusali“ za domaću vlastelu, Turke, austrougare, komunjare, direktore i ratne profitere.
Čitko potpisuje sve što mu poture bez puno kolebanja, i da je iskoristio godišnji, i da je zdravstveno osiguran, i da prima redovnu platu iako ništa od toga vidio nije za cijeli svoj radni vek. Jednim potezom mogao bi on zgromiti sve te izrabljivače, kurve, prevarante i đidije, ali to ne čini nego samo strpljivo žmirka i podmeće kičmu svuda kud njihova čizma gazi.
On je božiji prototip gurnut u serijsku proizvodnju nogom robovlasničko-kapitalističke imperije. Sa doživotnom garancijom. On je nježan otac i vjeran suprug.
Nedjeljom, kad ostali rmbači dočekuju jedini slobodan trenutak da odu u crkvu, na utakmicu, na pivo ispred radnje ili da jednostavno dremaju i osete blagodat porodičnog okupljanja i ručka, Jusan vazda mora skoknuti da malo pričuva neku građevinu ili pomogne da se istovari kombi i ofarba ograda lokalnog privatnika. Ako mu se u po godine i desi neradan dan, Jusan će sjediti kod kuće, nespokojno kršeći ruke i pitajući se šta li je skrivio gazdi.
