pet minuta do osam, ti upravo izlijeceš iz pekare na bulevaru i letis jer ti u osam počinje ispit, za koji si se proteklih desetak dana ubijao na julskim vrelinama i sparinama. na ramenu torba sa vježbankom, olovkama i digitronom, u ruci kesa sa dva bureka i jogurtom. u trku, ni ne gledajuci, siječeš bulevar, prelaziš na crveno, boriš se sa bujicom čangrizavih vozača, koji podjednako ne vole radna jutra, a plus drčni taksisti koji su uvijek spremni da zatrube i pozdrave mame kroz prozore, upotpunjuju dan
jednom rukom nekako, krvnički, otvaraš jogurt i dok ga prinosiš licu zapinješ za tramvajsku šinu, dok prelaziš ulicu. prosipaš sve po sebi, po licu, majici, farmerkama. staješ na sred ulice i na sav glas počneš da vrištiš. zaista idilačan svršetak jebanja u zdrav mozak i početak paklenog dana iz koga se neceš probuditi
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Rešenje, poći samo pola sata pre :)