
pet minuta do osam, ti upravo izlijeceš iz pekare na bulevaru i letis jer ti u osam počinje ispit, za koji si se proteklih desetak dana ubijao na julskim vrelinama i sparinama. na ramenu torba sa vježbankom, olovkama i digitronom, u ruci kesa sa dva bureka i jogurtom. u trku, ni ne gledajuci, siječeš bulevar, prelaziš na crveno, boriš se sa bujicom čangrizavih vozača, koji podjednako ne vole radna jutra, a plus drčni taksisti koji su uvijek spremni da zatrube i pozdrave mame kroz prozore, upotpunjuju dan
jednom rukom nekako, krvnički, otvaraš jogurt i dok ga prinosiš licu zapinješ za tramvajsku šinu, dok prelaziš ulicu. prosipaš sve po sebi, po licu, majici, farmerkama. staješ na sred ulice i na sav glas počneš da vrištiš. zaista idilačan svršetak jebanja u zdrav mozak i početak paklenog dana iz koga se neceš probuditi
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Rešenje, poći samo pola sata pre :)